Negdje sam jednom pročitala: Putovanje nije tvoje pravo, već tvoja povlastica u životu. Nekako se od tada toga i držimo - svijesti o tome da kada napustimo okvire vlastite kuće, grada i zemlje, sve ono na što smo navikli i što nam je sastavni dio života, više nije nužno dio života u koferima.
Ono što poznajemo iz svoje zemlje, vrlo često prestaje biti i ako se krećemo u novim kulturama i ljudima koje do sada nismo susretali, vjerojatno je da će puno toga imati drugačiju narav i oblik. Nemamo pravo imati iste beneficije kao kada smo u zemlji iz koje dolazimo, ali imamo pravo iz svega pronalaziti i uzimati najbolje.
Naši kriteriji
Postoje zemlje i dijelovi zemalja koje sanjamo posjetiti i koje se nalaze na nekim fiktivnim listama, ali zapravo kada biramo kamo ćemo, biramo to po parametrima:
koji su uvjeti za ulazak u dotičnu zemlju, te u svjetlu covid pandemije koje su restrikcije i zahtjevi za ulazak unatoč pandemiji
Koliko je sigurna zemlja u koju idemo - ovdje mislim i na geološke uvjete, životnje i biljke koje mogu predstavljati opasnost, kriminal (sukobi unutar zemlje), zarazne bolesti i zdravstveni sustav
Koliko je toga u zemlji zanimljivo i nama i djeci
Koliki su troškovi života gdje ćemo biti - od smještaja, hrane, prijevoza do atrkacija i ostalih sadržaja
Koliki su troškovi putovanja: aviokarte, transferi, gorivo i slično.
Da pojasnim.
Često pričamo o kulutrama, klimi, jeziku i tek onda o povijesti, znamenitostima i onome što u određenoj zemlji možemo iskustiti i naučiti. Nama je važno da su nam putuvanja polagano kretanje i življenje u zemlji u koju idemo, a ne aktivno korištenje svog vremena. To je naša privilegija jer imamo neodređeno vrijeme (skoro) na raspolaganju u odnosu na one koji imaju svega par tjedana ili mjeseci na raspolaganju.
Od kada smo otkrivli slow travelling promjenila nam se cijela filozofija putovanja. Prije toga putovali smo na godišnji: kako bi se odmorili od života, posla, stresa i kako bi se maknuli od svakodnevice. I tada je bilo važno iskoristiti svo vrijeme na najefikasniji način: jesti dobro, kupovati, zabavljati se svakodnevno, vidjeti sve atrakcije. Kada smo prvi puta na Mauritiusu samo bili i živjeli našli smo sporost i užitak u predasima između aktivnosti. Ostajanje na istom mjestu duži vremenski period daje slobodu da se istraži sve dostupno baš tu gdje jesmo i da se stres putovanja, pakiranja i mijenjanja mjesta boravaka svede na minimum.
Mi često ostajemo na istom mjestu, u istom smještaju, najmanje mjesec dana što i finiancijski ima svoje dobrobiti: airBnB i drugi iznajmljivači često daju popuste na duže boravke.
Kada biramo odredište, osim uvjeta koji su potrebni za ostvariti ulazak u zemlju: kao viza, formulara, cjepiva i ostalog, tu je također i trošak putovanja. Aviokarte se mogu često naći jefnije ako niste ograničeni datumima putovanja. Na www.skyscanner.com ili drugim internet travel portalima često možete pronaći najjeftnijije letove, listu trenutnih restrikcija i na taj način uštedjeti i vrijeme i novac prilikom planiranja svog putovanja.
Sigurnost boravka u nekoj zemlji nam je, pogotovo uz djecu, jedan od najvažnijih kriterija, ali pri tome također treba ostati realan i znati da je svako putovanje izlaganje rizicima. Često kada pretražujete internet o rizicima u određenoj zemlji treba ostati pribran i znati da se na internetu stvarno može naći neopisiva količina smeća i buke koja zaglušuje realnu sliku stvari. Na primjer, Dominikanska Republika u kojoj se trenutno nalazimo i kojoj smo proveli zadnja 3 mjeseca, česta je destinacija američkim turistima pa ćete o rizicima u DR-u često čitati s američkih portala koji uzimaju najgore primjere. Kada u isto vrijeme saznate da DR dijeli otok s Haitijem odmah ćete se zapitati koliki je rizik od potresa. Nažalost nećete odmah naći na pojašnjenje oko ubojstva u hotelima ili nestalim osobama kao izuzetnim slučajevima, niti informaciju da se tektonski rascjep nalazi ispod Haitija i ne prolazi niti jednim dijelom DR.
Nećete odmah naći ni na informacije o ljubaznim ljudima, o osposobljenim privatnim klinikama i doktorima koji su više nego kvalificirani da pomognu i liječe, kao i niskim troškovima lijekova i postupaka.
Također ovdje nema opasnih životinja, malarija i slične tropske bolesti nisu česte i zapravo po nekim našim kriterijima ova zemlja ima niza rizik.
Ni u jednom trenutku ovdje nismo se susreli s prevarama, krađama i sličnim popratnim rizicima boravka u stranoj zemlji.
Troškovi života s druge strane su ovdje jako visoki. Kako je sve usmjereno na američke turiste, ovdje se jako trude izmusti i zadnji dolar iz vašeg džepa. Istina da je ovo otok pa su troškovi hrane jako skupi, ali zato se lokalne namernice kao što su voće i povrće još uvijek mogu kupiti relativno jeftino. Prijevozna sredstva su skupa, ali nužna za kretanje jer ne postoje kolnici i čak do bliskih destinacije nije moguće pješačiti. Lokalni autobusi, zvani gua gua, su jeftini, ali se ja osobno u njima osjećam kao u vlaku smrti: sigurna da mogu preživjeti, ali i s druge strane izići poprilično oštećena.
Oko troškova života mogu pisati još puno. Mi se trudimo putovati jeftino i izbjegavati turističke atrakcije. Za one koje se čine stvarno vrijedne glasamo i zajednički odlučujemo isplatili se. Smještaj ovdje je također skup, ali ako se nađu lokalni ljudi i agencije, može se uistinu puno uštedjeti. Ja informacije nalazim kroz worldschooling grupe na Facebooku i kroz njih često nađem savjete i osobe koje nam pomognu naći jeftinija rješenja.
S obzirom da putujemo s djecom i mali komfor nam još uvijek predstavlja važnost, biramo jeftine letove, ali one koji nemaju previše presjedanja i prevelika čekanja između letova. Također, kada je to moguće, biramo letove u večernjim, noćnim satima jer na taj način barem djeca spavaju koliko mogu.
Naša djeca apsolutno ne vole putovanja, samo kretanje od odredišta do odredišta. Svo troje imaju mučnine u različitim prijevoznim sredstvima, ali u našim očima podnose sve bolje nego bismo mi ikada mogli željeti ili očekivati. U slučajevima presjedanja, čekanja i dugih letova uvijek imamo mogućnost da nešto gledaju na svome tabletu, grickalice, vodu i eteričnih ulja za olakšavanje tegoba u prijevozu. Za našu vlastitu sigurnost uvijek imamo vrećice za povračanje, ekstra odjeću za presvući, eventualno tanku dekicu za pokriti kada spavaju. Dok su bili manji, tkane marame i dojenje bilo je sve što nam je bilo potrebno.
U ostalim segmentima trudimo se putovati minimalistički, samo s osnovim stvarima potrebnim i svemu što se lako može odbaciti i zamijeniti.
Moj osobni san je kofere zamijeniti ruksacima i jednoga dana u potpunosti imati slobodu kretanja bez velikih luksuza i potreba.
Za sada to ostaje samo na snovima i polaganom odbacivanju nepotrebne prtljage.
Naša iduća destinacije je Kolumbija.
Što i koliko biste toga voljeli čitati o odabirima, praktikalijama i sličnom vezano za putovanje i boravak u Kolumbiji?